Zrno spasa od krvi i mesa





Ovaj svijet ne ide nikamo, čovječanstvo uopće ne napreduje.
Stvarni napredak čovječanstva krenuo je mukom, smrću i uskrsnućem Isusa Krista kada Bog započinje stvaranje novoga neba i nove zemlje.
Neposluh čovjeka Bogu postoji od početka u svijetu.
Liberalizam je prastara hereza, nije ništa novo, suvremeno i napredno, osim prema paklu.
Voluntarizam se začeo onoga trena kada je Bog stvorio čovjeka, Adama i Evu, te mu ostavio slobodu izbora: ako vidi svoga Stvoritelja i ljubi Ga, bit će živ, zdrav i sretan; ako se čovjek samovoljno proglasi bogom i ne priznaje Stvoritelja, ne ljubi Ga i nije Mu poslušan u ljubavi, tada će patiti, bolovati, ratovati  i mučiti se, a to nije život.

Voluntarizam, liberalizam i relativizam zablude su prvoga čovjeka te hereza i nevjera modernoga doba.
Kada čovjek, koji ima slobodnu volju i pravo izbora, nije u skladu sa svojim Roditeljem, on tada nije u skladu niti s drugim ljudima, niti s prirodom, niti sa samim sobom jer duboko u njemu postoji njegov božanski prapočetak koji teži istinskome vječnom životu.
Kada je čovjeku sve relativno, sve mu je svejedno, i kako živi, i što će reći, i što čini, sve dok ne propadne u paklene muke i u patnju; ako je čovjek neposlušan, on pati zbog nesklada u sebi samome gdje tada pronalazi onu svoju vječnu nit, a to je čežnja za Bogom Stvoriteljem.
Tako je bilo, tako jest i tako će biti.

Ili si s Bogom ili nisi uopće nigdje, to je ljudska kob, to je svjetska bol, to su nevolje, bolesti, ratovi i mržnja, odnosno ravnodušnost.
U Bogu i uz Boga imaš svoje istinsko dostojanstvo, u Gospodinu svaka tvoja vlas, svaki tvoj udah ima neopisivo važno značenje, vječno značenje.
Pa i kada se susretneš s ovom zemaljskom smrću, tvoja je vječna bit za sve vijeke obilježena svakim tvojim dahom, svakom tvojom riječju, svakim tvojim činom: ako si bio dobar, tada ti je konačno dobro, a ako si neposlušan i u neskladu sa samim sobom, tada te čeka smrt i patnja.
Samo te molitva, život u Bogu, može spasiti: ona te vodi Tijelu Kristovom koje te preobražava.


Isus je dopustio da Ga podignu na križ.
Isus dragovoljno daje svoj život i Otac naš na nebesima Ga, Sina svoga, svoju Riječ zbog toga i šalje među ljude, među svoja ljubljena stvorenja.

Riječ Božja bijaše podignuta jednom za sva vremena, prošla, sadašnja i buduća; 
Riječ Božja bijaše razapeta KAO ČOVJEK OD KRVI I MESA, kao najpravedniji Pravednik kako bi, ismijana, ranjena i popljuvana, nestala iz javnog i društvenog života i svijeta u zemlju sjena da bi mogla, ljepša i bolja nego ikada, proslavljena uskrsnuti od mrtvih i vratiti se Bogu Ocu svome, bremenita plodom:
u zemlju bijaše tada palo Zrno, Isus Krist, da bi se rasipalo po Podzemlju, među mrtvima, i kako bi izraslo nakon tri dana poput vječnoga Ploda zajedništva čovjeka i njegovoga Boga Stvoritelja.

Riječ je ne samo uspješno preživjela vlastito uništenje već je upravo zbog toga masovnog uništavanja čitav ljudski rod probudila, uznemirila i počela privlačiti k sebi, Bogu jer takav bijaše božanski plan, ekonomija spasenja svih ljudi od ropstva raspadljivosti jer čovjek je neraspadljivi Božji dah, odjeven u raspadljivo blato kojemu robuje, robuje svojoj djelomičnoj, površnoj raspadljivosti i klanja joj se, nikome, ničemu.


Prelijepa je ljubav Isusova,
predivna je dobrota Njegova,
privlačna je ta Pravednost
ljudima vjernicima i moliteljima 
koji podignuće na Križ Isusa Krista
slave kao najslađu žrtvu za spasenje svih ljudi,
za otkupljenje od zloduha.


Ta Žrtva, to Predanje svoga Tijela, svoje krvi i mesa,
predanje svoje Riječi
i poslanje Duha svoga na sve ljude
da bi svi ljudi razumijeli Boga svoga
koji se objavljuje čovjeku
i koji je čovjeka zamislio, predodredio,
stvorio ga te mu se javio radi sviju nas i našega spasenja,

ta Euharistija slavi se kao sakrament, sveti znak i simbol,
neprekidno, uvijek i svuda po svijetu;


ta je Žrtva živi Bog, živa Istina, živa Ljubav,
privlačna,
naravno,
do boli.

‎19. ‎kolovoza ‎2018.
06:26:45



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts