Kuća na Stijeni


"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena (Lk 6,47-48)". 


Jer sve što imam, nemam zapravo, niti osjećam duboko, niti nalazim išta.
Jer sve što nosim sam ja. Koliko sam ljubila? Čini mi se prepuno, preponizno. A opet, nedovoljno. Ništa od toga ne zna se točno, niti će se ikada znati, sve dok ne ode svatko u svoj vječni mir. Pa ni tada znanje i svijest neće biti savršeni, potpuni jer beskrajno je velik Bog, a čovjek ostaje vjerojatno čovjek u biti makar dionik Božanske naravi. I žeđ za Bogom vječna kao da jest makar ispunjena. Nebeska dinamika, nebeska vrsta žeđi, utažene, ali žeđi.
Suze nesretnih sjećanja otrti će Bog Isus, Jaganjac. Nesretna sjećanja nisu ovdje zauvijek.
Ponizno prihvatiti patnju znači vidjeti da je ona manja od svijeta, iako veća i dublja od okoline; to znači vidjeti jasnije ljude i život. Naći razloga za zahvalnost jer kada patim, znam da živim više nego inače i javlja se zahvalnost života i zahvalnost za svaki dobar trenutak, i loš, za svaku beznačajnost.
Kažu mnogi sve je to isto, svatko tko potvrdi da vjeruje u Boga isti je kao i onaj koji Boga redovno blaguje, konzumira. Svojataju katoličku vjeru. Pa neka, tko nije protiv nas, taj je za nas. Ali nije sasvim jedno te isto. Bitno se razlikuje sadašnjost i budućnost onoga tko blaguje Krista. Razlikuje se njegovo danas i njegovo sutra od nemira i neizvjesnoti onih koji zataškavaju savjest jer da je ne zataškavaju čeznuli bi za sigurnoću i za sigurnom stvarnošću, tražili bi revno isitnu. A već sama tvrdnja da je sve to jedno te isto nije istinita i nije realna.
Jer neki tvrde jedno, neki vjeruju sasvim drugo, a sve u vjeri u Boga. Katolici imaju zakon, vjeru, Tijelo Kristovo i Krv Kristovu, imaju dogme. Dogme se donose u zajedništvu Predaje i Crkvenoga Učiteljstva, u življenju vjere i višestoljetnom proučavanju Svetoga pisma gdje se nikada ne dolazi do zaključka da ono što je vrijedilo sada više ne vrijedi. Dogmu proglašava Sveti otac, nezabludiv jer je u Milosti, jer je on Petar kojemu je Veliki Svećenik predao ključeve kraljevstva nebeskoga. Dogma je ono neopisivo i neobjašnjivo što se vjeruje i kontemplira u svjetlu katoličke vjere. Vjeruješ li u Boga i vjeruješ li da je sve to jedno te isto, tada vjeruješ proglašene dogme. Ne zato jer su ti neki "zakonodavci" tako rekli već zato jer nalaziš Isusa u svjetlu svoje vjere i vjeruješ Mu zato što se događa ono što je On rekao i zato što živiš ono što On živi. Dogma je smjernica i potvrda tvoje vjere, inače nije sve jedno te isto. Dogma je kako na nebu, tako i na zemlji. Dogma je trag kraljevstva nebeskoga. Po tom tragu prelaze tvoje molitve i kontemplacije i sve se međusobno poklapa i sve je logično, ali nije od ovoga svijeta, ne mora to svatko vjerovati, ali neka ne tvrdi da je katolik ili da je nešto nalik katoliku jer za njega sve je to isto i svi smo mi "iz iste kuće". 
Prva rođena braća, Kajin i Abel bijaše sinovi Prvih ljudi, Prvoga čovjeka, Adama i Eve. Bijahu iz iste kuće, ali ne bijahu jedno te isto. Abel dade Bogu najbolje od sebe, a Kajin zaboravi na to. Kajin ipak iz nepotrebne zavisti ubije pravednoga Abela, a bijahu "iz iste kuće." Koliko tek smo mi različiti kad nas ima toliko mnogo, što živih, što mrtvih?!
Dolaze te nagovarati da to ne vjeruješ, a kada im odgovoriš da samo to vjeruješ i ništa drugo ne prihvaćaš u svoju vjeroispovijest, tada kažu: "Ah, pa samo razgovaramo i, konačno, svi smo mi iz iste kuće" pa, ako jesmo, zašto propovijedaju ono što katolici u molitvi i kontemplaciji vide kao stranputicu? Zašto zavode mlade kreditima kad u katoličkoj vjeri ne moraš imati novac, još je bolje kad si siromah jer tvoje je imanje nebesko već tada i ovdje, na zemlji, neopisivo veće. Nikakva patnja zemaljska nije ravna bogatstvu nebeskome i nagradi nebeskoj.
Žele te privući kao glasačko tijelo jer su i sami, vele, katolici. Unose razdor i nemir jer gledaju politički na vjeru, bez molitvenoga života i kontemplacije, a blaguju Krista bez poštovanja, na svoju osudu. Žele te uvući u politiku jer sve je to jedno te isto pa političkim rječnikom govore o otajstvima vjere o kojima je Isus pripovijedao jednostavno i bez politike. Pišu da je Isus govorio ono što novinari napišu na portalima. I misle da su katolici, da vjeruju u Boga, da je to isto ono što katolički vjernici vjeruju. Ne. Prozirni su oni koji govore da je to isto, prozirni su katoličkim vjernicima. Ne mole srcem ako mole uopće Boga, ne žive dušom ako žive uopće Boga, Krista. Ne blaguju Živoga ako uopće dođu na Euharistijsko slavlje.

Postoje mnoge kuće, crkve za katolike; hramovi, vijećnice, banke, svečane dvorane, privatni domovi za one koji kažu da vjeruju u Boga. Katolička kuća je u srcu, a njena "glasnogovornica" je Crkva Katolička, jedina Kuća koja je izgrađena na sigurnoj Stijeni, na Kristu, Bogu i visoko seže do anđela, u nebesa koji su s katolicima zemaljcima, pozemljarima i podzemaljcima stanari i dionici te iste Kuće.
‎06. ‎listopada ‎2018. 13:23:34


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts