Krv Boga u nebu


"19Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima."
Kol 1,19-20


Prolio je svoju krv.
U bitki za ljude, u ratu, u boju, u borbi prevelikoj, neslućenoj.

Bitke Njegove su mnoge i sve su za čovjeka.

Ratovao je protiv kušnji, svojih velikih i prečestih kušnji i neprekidnih izazova zlih duhova i njihovih legija. Rat je prihvatio bez oklijevanja protiv neprijatelja svih ljudi koji na čovjeka užasno su ljubomorni.

Bio je i bije svaki boj na najpošteniji mogući način, priznavajući sve snage protivnika i sve njihove argumente. Suprotstavljao im je svoje argumente, samo svoje jer često je vojevao sasvim sam protiv svih njih.

U borbi sa predstojećom mukom i smrću lio je krvavi znoj jer Ga je nevjera ljudi i njihovo nepovjerenje, njihova sumnjičavost najviše pekla. Vidio je što Ga sve čeka uskoro; znao je da će to biti Njegova prva i posljednja takva borba u kojoj će se predati ljudskim svojim i božanskim tijelom i dušom na nemilost paklenom mučenju.


Proliti krv u Njegovom je narodu značilo ubiti nekoga u borbi ili ubiti na najbrži način žrtvenu životinju. Krv je za Njegov narod predstavljala život i vječnu životnu snagu, nije se smjela prolijevati. Samo se krvlju žrtvenih životinja škropilo najsvetije mjesto, žrtvenik, šator Boga Jedinoga. Ta krv je bila najjači blagoslov, bila je najsigurnija zaštita od onih zlih duhova, kušnji, bolesti, siromaštva, neplodnosti.
Kada je prvi puta Njegov narod bježao iz ropstva, bilo je dovoljno da namažu dovratnike krvlju žrtvenih životinja da bi ih opći pomor zlih duhova mimoišao. Krv je bila znamen i pečat robova ljudskih da pripadaju Jedinom Bogu, da su Njegovi u tom bijegu za slobodu i za uvijek. Nije im pala ni vlas s njihovih glava, ponijeli su i svoja blaga.

U Njegovom narodu nikada nitko nikoga nije mučio, naročito ne radi samoga mučenja. Ubijalo se, ali ako se i ubijalo, ubijalo se brzo. Nepoželjni su mogli otići.

Kada je oslobodio svoj narod, sklopio je s njim savez u krvi žrtvenih životinja, stvorio je tom krvlju novu krv, krv njihova saveza, njihova božansko-ljudskoga srodstva koje bijaše jače od svih srodstava i veza, vječni savez, vječno srodstvo. Krv je dala snagu očišćenja, a prolijevanje krvi bila je jamčevina potpunoga Božjega opraštanja čovjeku, svim ljudima za nesavršenosti; bila je jamčevina vjernosti Jedinom Bogu svekolikoga naroda ljudskog.



Ipak su Ga poželjeli ubiti.
Mučili su Ga iako po savezu nije bilo dopušteno ubiti ili čak mučiti.
Niti čovjeka, niti životinju. Mučili su svoga Boga, preuzeli na sebe krivnju i odgovornost za Njegovu prolivenu krv jer Bog je pred njima padao obliven svojom božanskom krvlju, pred njima je visio sav krvav i ranjen, izmučen, a bez i jednog jedinog jasnog argumenta: na Njemu nije bilo krivnje, niti krivnje za narod, niti krivnje protiv naroda makar su mogli vikati da je On sve stvorio i sve pokvario. Tako su vikale njihove pokvarene presude.

A On se puštao, prepuštao i predavao, znajući da će, što više krvi potekne, obilatije biti oproštenje svima i savršeno otkupljenje svih ljudi od sila zla. Njegovom su krvlju prolijevali kasnije i svoju krv, zbog Njega i za Njega, svoga Jedinog Boga i Sina Božjega koji je potvrdio na poseban i jedinstven način onaj savez kojega je sklopio s narodom, sa svojim stvorenjima.

Prolio je krv, mnogo krvi i ta Njegova spasonosna krv je na Njemu otišla u Nebesa, zajedno s Njegovim uskrsnućem od mrtvih i uzašašćem na nebo. Ostvario je na najsigurniji način i definitivno jedinstvo neba i zemlje, ljudi i nebeskih sila.

Još je rekao da se vraća, dao je svoju prolivenu krv da nas održava i liječi dok ponovno ne dođe. Isusova krv, krv Sina Božjega otpušta nesavršenosti ljudske, otpušta krivnju za Njegovo ubojstvo, otpušta mnogima obavezu i obećanje puka da će prihvatiti da Njegova krv padne na njihove mučiteljske ruke i grešne, grešne duše.


U Nebesima Isus je Zaklani, krvavi Jaganjac koji drži pečate knjige života i smrti. 
Prolio je krv našom krivnjom, zbog naših grijeha probodoše Njega, a ta ista krv pere i nas i sve nas od svih naših grijeha i ubojstava - toliko nas je ljubio. Izbavio nas je od velikoga ropstva vlastitom božanskom krvlju jer kako ju je prolio na zemlji, tako i na nebu.
Isusovu prolivenu krv upila je zemlja, neki Ga i zaboraviše, ali ona Njegova božanska prolivena krv na Nebesima vječan je svjedok naše ljudskosti, naše posvećenosti krvlju Boga i Božje ljubavi prema čovjeku i stvorenju; ta nebeska Isusova krv svjedoči onu nikada raskidivu vezu i srodstvo Boga s čovjekom. "Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvi i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svoga Oca - Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.
Evo, dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će Ga svako oko, i oni koji su Ga proboli. Zbog Njega će proplakati svi narodi na zemlji. Da! Amen! ( Otk 1,5-7)".

Pretvorio je vodu u krv, pretvorio je vodu u vino.
Pretvorio je našu smrt u vječni život.
‎23. ‎rujna ‎2018. 20:32:01

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts