Kad se rađa ljubav


Katolička, opća Crkva obuhvaća najrazličitije ljude koji življaše prije nas, u naše vrijeme i u budućnosti o kojoj nije potrebno razmatrati jer je nitko ne zna izvan okvira Paruzije za koju pak još manje možemo nešto konkretno pretpostavljati. 
Budući da je Katolička Crkva nebeski vječan grad i sveti pokojnici (koji izgledaju prilično živahno) ubrajaju se u taj ogroman narod Božji kojemu je glava Krist.
Sve mudre glave, iskusni vjernici zajedno su rekli puno o duši i vječnom životu, ali kada bi se sabralo u jedno sistematizirano djelo, ispalo bi veliko ništa u usporedbi s Abrahamom ili Svetim Pavlom, ili s evanđelistima.
Stekla sam dojam da mnogi filozofi nisu dostigli previše provjeriti u praksi svoje teorije i spoznaje pa je najsigurniji zaključak oslanjati se na Božju riječ, odnosno kanonsku Objavu u bilo kojoj prilici.
Za to je potrebno kao prvo dobro poznavati Sveto pismo i to ne samo napamet već ga moramo živjeti i proživljavati. Najsavršeniji način proživljavanja Biblije jest sveta Euharistija, blagovanje Isusa Krista u Njegovom najpotpunijem primopredavanju s vjernicima katolicima.
Euharistija nosi čovjeka u sve pore života, svijeta i ljudske duše.
Molim Te sada, Isuse, daj mi bistrije poglede i ulij malo više umjerenosti u moje mudrovanje. Unizi moju pamet, ignoriraj testove inteligencije, pomozi mi znanjem koje imam. 
Prva pogreška je već u samom naslovu, na početku. Temeljiti veleumnu raspravu o čovjeku i životu ne možemo samo govoreći o duši već je prikladnije osposobiti se gledati najopćenitije na sve. Kad se govori o duši, govori se o svemu i ni o čemu specifično: niti o osjetima, niti o raspadanju i odvajanju, niti o meteorološkim prilikama, niti o flori i fauni, niti o svemirskim tijelima, niti o anđelima, niti o razumu, niti o idejama, a naročito se ne uzimaju citati koji nisu sama Biblija. Danas nije prikladno toliko račlanjivati koliko sintetizirati. 
U dušu stane sve. Sve se u duši nalazi.
Dinamika našega života dinamika je Božja, vječno kretanje, vječno spoznavanje, vječno umaranje, vječno spavanje i sanjanje, vječna komunikacija na svim razinama i u svim smjerovima, vječna volja i raspoloženje za nešto činiti.
Dinamično ili manje dinamično biti u stuporu, ili autistično ili preko folije postojati znači biti prisutan drugima, svima i svemu. Biti prisutan. Biti čak i uzrok i posljedica većih dinamika.

*

Druga je greška što se oslanjamo na vlastito vjersko iskustvo, a neprekidno imamo na umu što su prije nas već drugi zaključili. Osobno nemam prilike pametovati, ali moram pa pametujem u molitvama. Poslije, tek puno poslije pronađem negdje potvrdu svoga vjerskog iskustva u literaturi, staroj i novoj.

*

Duša o sebi ne govori jer je očigledna, naročito kad joj dinamika života i volja krenu užurbano i ciljano. Primjer: Paruzija se događa, duša ili vrti svoje ili ide Bogu u susret, širi se, diže ruke, hrli. Da, znat ćemo po znakovima vremena, ali nećemo ništa stići, niti si pomoći tom sviješću. Sjetimo se da nas Bog uvijek preduhitri.

*

Kada bi djetetu bilo potrebno reći što je to duša, rekli bismo da je ona život i da je život vječan ako blaguje Krista.

‎10. ‎rujna ‎2018. 23:48:06





Znam, Isuse, sada izgleda kao da sam brzopleta.
Ti si Prisutni, ja sam prisutna, razgovaramo o meni vrlo nepoznatoj temi i nesigurna sam bilo što tvrditi. Znam sigurno da još nismo dokučili osnovne dimenzije i kategorije postojanja, nismo ih proživjeli. Uvjerena sam da nam je potrebno još puno učiti, ali sam još više uvjerena da smo sve apsolvirali, naročito stoga što sam se nedavno ispovijedila.

Čovjek ima: dušu, duh, tijelo, volju, savjest, um, svijest, osjećaje, osjetila... eh, da, to s osjetilima: nije mi jasno, Bože moj, zašto temelje spoznaju na osjetima kad sve ide unakrsno.
Nije mi jasno zašto ne razlikuju besmrtnost, vječni život, meso i krv, duhovna bića i tijela, i pojave.
Važno je reći, važno je čuti, to jest spoznati. A ja tek spoznajem kad govorim ono što sam čula. Upoznajemo se kad naviještam Tebe, Radosnu vijest. No, najvažnije je prvo pročitati. I naučiti napamet, to duša oboružava sebe najstrašnijim alatima kako bi krenula u razmatranje, kako bi djelovala.
I eto, već sam ostarila.
Jesam li bila milosrdna prema siromasima, jesam, osiromašila sam se i smiju mi se.
Jesam li činila dobra djela, to samo Ti znaš, Gospodine.
Jesam li postila, jesam.
Molim li, molim i prekidam ako je potrebno ili nastavljam kad se može.
Jesam li poslušna, nisam, ali radim na tome.
Jesam li spriječila kakav rat, možda.
Jesam li puno uništila, sve.
Ali Ti me ljubiš, da.
Ja Tebe, ne smijem reći.

Kad se ljubav rađala, istina je procvala;
kad je istina govorila, ljubav je rasla;
one su život koji svijetli u tami 
i tama ga ne obuze. 0:17

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts